Jučerašnja objava je potakla brojne reakcije... To je svakako i cilj svake slike, teksta, videa; potaknuti na razmišljanje, na angažman, na AKCIJU. Zajedno smo komentirali "onu" Romanu iz 2013.-e, njezina uvjerenja, izgled, stil života. Zajednički zaključak je taj da je promjena OGROMNA. I couldn't agree more 😁
Možda će nekima biti neobično što pričam o "sebi" u 3. licu, ali tako se govori o osobama koje više nisu tu. Ta Romana jednostavno više nije prisutna u ovom sadašnjem trenutku. Ona postoji samo kao slika, kao uspomena i sjećanje... To je još jedna od nebrojenih beneficija rada na sebi - ODVAJANJE!
Svakodnevnim radom na sebi, ja se sve više učim odvojiti od imidža same sebe; učim se odvojiti od nakupljenih programa i uvjerenja; učim se prestati poistovjećivati s naučenim rečenicama; prestajem pretpostavljati na osnovu prošlih iskustava i sve lakše se prepuštam neizvjesnosti sadašnjeg trenutka. Što bi rekao Dispenza, ja izlazim iz POZNATOG i koračam u NEPOZNATO.
Kakva je to sloboda! 🤗 Ranije nisam razumjela kako doživljavati svaki novi trenutak kao dar...jer tada sam živjela u modu prihvaćanja "zdravo za gotovo". Kakav mi je to dar kad "znam" već sve tko će šta reći, kako će šta napraviti, šta će se onda dogoditi itd... Sad vidim da sam se nesvjesno igrala proročice. Blago meni kad sam bila tako pametna pa sve znala unaprijed! 😆😂
Zanimljiv paradoks je u tome što se sada osjećam pametnijom, ili bolje rečeno mudrijom, zato što napokon više ništa ne znam. Ne pretpostavljam. Ne uspoređujem. Ne reagiram. Sada samo po osjećaju odgovaram na trenutnu situaciju koju u određenom trenutku proživljavam. I to je taj PROCES PROMJENE zbog kojeg je teško spojiti onu jučerašnju sliku i predodžbu Romane s ovom današnjom.
Napisao je netko: "Sada izgledaš zadovoljnije, sretnije, 10 godina mlađe, imaš drukčiju posturu, izraz, način razmišljanja...". Imam! I želim naglasiti kako se to ništa nije dogodilo samo od sebe. Nije mi to sreća donijela, raspored planeta, udaja, trudnoća ili nešto peto! To sam sve sama sebi donijela. Kako? Imajući jasnu viziju ŠTO ŽELIM, NA KOJI NAČIN TO ŽELIM I ZAŠTO TO ŽELIM!
No, definiranje svojih želja je bio samo prvi korak. Tada je uslijedio onaj drugi korak na kojem obično mi ljudi kiksamo - PRIZNAVANJE SVOJIH ŽELJA I AMBICIJA NA GLAS! 😁 Da, u tom procesu sam se gombala godinama... Tu se koprcaš u kaljuži vlastitih sramova i strahova; pokušavaš se spasiti, ali te vlastita ograničenja i uvjerenja vuku u provaliju poput živog pijeska! Dok ih NE OTPUSTIŠ. Sve dok se boriš, samo trošiš svoju životnu snagu. Kada napokon otpustiš i kažeš: "Ma ko te j***!", onda fino k'o gospodin izađeš iz te kaljuži, spereš ostatke onog blata sa sebe i nastaviš SLOBODAN koračati prema BOLJOJ, LJEPŠOJ i ZADOVOLJNIJOJ BUDUĆNOSTI. 🔮
Šaljem ljubav ❤️ vaša Romana ❧Miss R. Makše❧ Art of Happiness