Zasaditi vrt znači vjerovati u sutra. - Audrey Hepburn
Sretan prvi dan Proljeća. Nemam vlastiti vrt (još) ali sam imala priliku vrtlariti sa svojom obitelji. Bili smo pozvani u vrtić moje djece da zajedno proslavimo dolazak Proljeća tako što ćemo im pomoći zasaditi sjemenke, lukovice i sadnice u zemlju. Bila je to zaista jedna plemenita i zabavna aktivnost.
Nas četvero (Nicole & Naomi, moj muž Maki i ja), družili smo se s drugim obiteljima, pričali međusobno, razmjenjivali iskustva, pomagali si s vrtlarskim alatima, zalijevali posađene biljke, učili o prirodi i njezinoj veličanstvenosti.
Mogle su se razaznati sreća i sloboda na tim malim licima i osjetiti ponos roditelja. Iako je zemlje bilo posvuda (ali stvarno mislim posvuda), a sve i jedno dijete bilo mokro od zalijevanja biljaka, nitko nije bio uzrujan. Dapače, atmosfera je bila divna.
Tih par sati mi nije uopće bilo bitno što su moji dugi nokti prepuni zemlje ili što su mi cipele blatnjave. Bila sam toliko sretna i ispunjena dok sam gledala svoje djevojčice koliko su samostalne i fokusirane na ono što rade.
Čitavo iskustvo me potaklo na dodatno razišljanje koliko je bitno za ljude da se ponovno povežu s prirodom. Koliko je bitno da zajedno sudjelujemo u smirenim i miroljubivim aktivnostima, da provodimo vrijeme smijajući se i zabavljajući s našom djecom.
Dok smo im objašnjavali postupak sađenja,kako se što radi i kojim redoslijedom, cure su postavljale mnoga pitanja: "U ovim teglicama uopće nema cvijeća. Kad će ovdje bit cvijeće?", "Kako ćemo znati što će niknuti od ovih sjemenki?", "Koliko ćemo dugo morati čekati da izraste?", "Što ako se ništa ne dogodi?".
Da, odrasli sami sebi postavljaju ta ista pitanja svakodnevno. I to ne samo kad je vrtlarenje u pitanju. "Što će se dogoditi? Što ako ne uspijem? Kada ću vidjeti rezultate? Nisam siguran u ishod situacije." ...
Imam protupitanje na sva ova pitanja. Što kada bismo život percipirali kao vrt o kojemu se treba brinuti? Što kad bismo vlastitom životu pristupili s ljubavlju i vjerom da sve što radimo je ispravno, bez sumnje u sebe same?
Jer upravo je to ono što činimo s biljkama i našom djecom. Prvo imamo potrebu za njima, želimo ih. Tada u čin stvaranja dajemo svu svoju ljubav te čekamo mirno ispunjeni vjerom, bez da znamo kakav će biti konačan ishod.
Ali za to vrijeme vjerujemo, za to vrijeme znamo što naša duša želi, uživamo u iščekivanju. Radujemo se vidjeti kako će se naša želja spojena s ljubavlju materijalizirati, prvo u našem umu, a zatim i u našoj fizičkoj realnosti.
IDEJA (želja) + MOĆ (ljubav) = KREACIJA (ispunjenje snova)
Jednak je recept za sve naše snove. One malene ili one velike.
Ako posjeduješ vrt i knjižnicu, tada imaš sve što ti treba. - Marcus Tullius Cicero
Opmerkingen