Sjećam se vremena kad sam bila mala, od polaska u osnovnu školu pa skroz do završetka srednje, kako sam htjela biti SVE! Provodila sam sate i sate igrajući se i zamišljajući kako ću jednoga dana biti učiteljica u razredu; frizerka i kozmetičarka koja će sve kompletno urediti od glave do pete; malo glumica, malo pjevačica, malo plesačica; zatim tajnica u uredu koja zapisuje u rokovnike i uredno slaže papire u fascikle; mama koja hrani, presvlači i ušuškava svoje bebe za spavanje...
Jučerašnji dan me upravo podsjetio kako sam ostvarila sve svoje dječinje snove.
Jutro je započelo tatinim šampionskim doručkom nakon kojeg je uslijedila mala škola. Pomagala sam Nicole učiti pisati slova, Naomi je vrijedno brojala koliko nas ima u kući i tko ima koliko godina, a Mateo je u ritmu vrtio guzom i šarao bojicama uz dječje pjesmice na engleskom (#modernageneracija). Kao prava učiteljica, brojala sam, pisala i bojala s njima.
Nakon zasluženog odmora i užine došlo je vrijeme za frizersko-kozmetičke tretmane. Iako sam imala vrlo nemirne mušterije, uz "Iš'o medo u dućan" uspjeli smo odrezati 60 noktića. Njih dvadeset smo nalakirali u omiljenu ljubičastu, drugih dvadeset u omiljenu rozu, a Mateo je pobjegao čim sam završila sa zadnjim malim prstićem.
Poslije kratkog predaha uputili smo se na pranje i šišanje kose. Radile su škare, radila je i mašinica... Mateo je nakon zadnjeg poteza mašinicom otrčao tati u kupaonu na tuširanje, a Nicole i Naomi su, jasno, imale svoja uputstva. Dozvolile su mi da im malo skratim kosu, ali samo vrhove, jer ipak je dug put do kose poput Zlatokosine. Poštujem želje...
Dok su naši mali suradnici bezbrižno koristili odmor poslije ručka po izboru šefa kuhinje, iskoristila sam vrijeme za "tipkaranje i piskaranje". Poslala sam par poslovnih mailova, pripremila papire za knjigovođu, upisala nove narudžbe u tablice... Home office je definitivno moj đir! Dodatni plus je što su gazda, direktorica, tajnica, poslovni putnik i dostavljač sveukupno dvije osobe. Komunikacija je brza i protočna.
Dosta je bilo ozbiljnog rada, vrijeme je za umjetnički dio dana! Nicole i Naomi su nam priredile kućnu predstavu kao što to rade na dramskoj u vrtiću, Mateo je upijao nove glumačke cake, a Maki i ja smo dobili posao rekvizitera te imali čast vratit scenu u prvobitno stanje. Nakon uspješno odrađene predstave, svi smo se zabavili uz "disko". To je ono kad se sva svjetla u kući pogase, uključi se YouTube na televizoru (koji ima šarene LED lampice sa strane) , svatko uzme svoj daljinski u ruke (jer pjevači moraju imati mikrofon) i krene party. "Disko" ima samo jedno pravilo, a to je da nitko ne smije sjediti. Uz visoke tonove, moderne koreografije, pokoji freestyle te par nezaobilaznih hitova po izboru najmlađih (čitaj "Despacito" na repeat) došli smo do "fajrunta". Mini Zvijezde su se pošteno umorile i ogladnile (čemu smo se i nadali) te su zajedno pošli na posljednji obrok za taj dan. Maki se još jednom spretno primio kuhače kako bi nahranio prazne trbuščiće.
Uslijedilo je rutinsko umivanje, pranje zubi, odlazak na wc (nažalost, ne posljednji za tu noć) te oblačenje pidžama i NAPOKON krevet.
Još samo priča ili uspavanka. Ili oboje. Šta ćeš, nas je dvoje, a njih troje... I uvijek imaju jake argumente. Tri para slatkih molećivih okica.
Tko kaže da ne možeš biti sve što hoćeš?!
*Napomena: Tekst je pisan s vremenskim odmakom. Postoji (velika) mogućnost da se u praksi nije sve odvilo idilično kako bi se iz teksta dalo naslutiti. Možda je čak bilo odbijanja hrane, skakanja po kauču i protestnog bacanja po podu popraćen plačem. Ne znam, #nesjećamse!