Strpljenje nije samo sposobnost čekanja već kako se ponašamo dok čekamo. – Joyce Meyer
Dok sam razmišljala što će mi biti prva tema za blog, preplavila me bujica ideja i misli. I onda sam napisala – ništa. Počela sam osjećati nelagodu jer sam htjela toliko toga napraviti istovremeno. Tada mi je sinulo. Strpljenje. Sve što trebam je biti STRPLJIVA. Što može biti autentičnija tema za pisanje od samog stanja u kojem se nalazim?
Za one koji ne znaju, majka sam troje malih anđela, Mateo (1), Naomi (3) i Nicole (5). Ne moram niti napominjati koliko puta u jednom jedinom danu trebam izgovoriti: “Budite strpljivi”, stići ćemo za 5 minuta, molim vas budite strpljivi”, “ima još dva tjedna do tvog rođendana, budi strpljiva”, “dobit ćeš nakon što završim s ovim, budi strpljiva…”. Shvatili ste poantu.
Da, taaako sam dobra u govorenju svojoj djeci šta trebaju raditi i kako se trebaju ponašati. Jedino što ponekad zaboravim sve to isto reći još jednom djetetu – onom u sebi. Za potrebe ovog bloga možemo ga nazvati Ego. Ego ima 29 godina, kao i ja. Ovo dijete je najteže, najtvrdoglavije i sveznajuće. Od svih stvari na svijetu Ego najviše mrzi strpljivost. On jednostavno želi sve odmah i sad. I sve za sebe. Za njega je vrijeme neprijatelj broj jedan i pokušava izbjeći sve situacije koje uključuju čekanje. Pa, čini mi se da nekome trebaju odgojne mjere, edukacija i primjena. Primjena pogotovo.
Edukacija je ključna za razvoj i širenje svijesti. Pa, da bismo mogli naučiti kako biti strpljivi u svim životnim situacijama prvo moramo razumjeti što je to što Egu pruža nelagodu i nestabilnost. Većinu vremena je to upravo Vrijeme. Ili bolje rečeno Egova percepcija vremena . Iako je vrijeme relativno (kao i sve na ovome svijetu), Ego voli davati oznake i etikete određenoj situaciji. Gledajući iz perspektive Ega, neka “pozitivna” situacija može ili dolaziti presporo ili prolaziti prebrzo. Ako se radi o životnoj situaciji uz koju veže strah, tada se ta “kritična” situacija čini neprolaznom, vječnom. Ego vječito mjeri, analizira i radi procjenu je li nešto u njegovom interesu ili nije. Kakva uzalud utrošena energija.
Kada postanemo svjesni vremenske iluzije Ega, tada imamo priliku osloboditi se očekivanja i nestrpljivosti. U tom trenutku strpljenje nam postaje spontano i jednostavno, poput disanja.
Zaključak: Samo dišite.
Jučer je prošlo. Sutra još nije došlo. Jedino imamo Danas. Pa počnimo. – Majka Tereza